Večer u prostorima Hrvatskog kulturno-prosvjetnog zavoda „Stipan Blažetin” započela je korizmenim pjesmama koje su publiku uvele u smireno i duhovno ozračje, naglašavajući kako ovaj kalendar nije tek publikacija, nego svojevrsni duhovni pratitelj kroz cijelu godinu. Riječ je o izdanju na 256 stranica, u cijelosti na hrvatskom jeziku, koje donosi raznovrsne sadržaje – od homilija i duhovnih razmišljanja, preko tekstova o svetom Martinu, do književnih priloga i zapisa o vjerskom životu zajednice .
Nakon pozdravnih riječi ravnateljice Zorice Prosenjak, središnji dio večeri obilježio je razgovor s Martinom Bencešom, bogoslovom Sambotelske biskupije i Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, koji se otvoreno i iskreno obratio okupljenima. Govorio je o značenju vjerskih publikacija na hrvatskom jeziku za očuvanje identiteta, ali i o osobnom duhovnom putu koji ga je doveo do odluke da svoj život posveti služenju.
Posebno snažan dojam ostavio je njegov osvrt na nacionalno hrvatsko hodočašće u Rim, gdje je, kako je naglasio, doživio duboko iskustvo zajedništva, vjere i pripadnosti hrvatskom narodu. Njegove riječi nisu bile samo opis događaja, nego osobno svjedočanstvo koje je publiku potaknulo na razmišljanje o vlastitom odnosu prema vjeri i zajednici. Govoreći o sadržaju kalendara, istaknuo je i simboliku vrata, koja se provlači kroz cijelo izdanje. Vrata, kako je objasnio, u biblijskom smislu predstavljaju prijelaz, otvorenost i put spasenja – motiv koji povezuje različite tekstove i daje kalendaru dublju duhovnu dimenziju. U razgovoru se dotaknuo i homilija objavljenih u kalendaru, naglasivši kako je njihova vrijednost upravo u tome što nadilaze trenutak izgovora i ostaju dostupne svima koji u njima traže riječ ohrabrenja ili smjernice.
Emotivni vrhunac večeri bio je trenutak kada je bogoslov Martin progovorio o vlastitoj pripremi za đakonsko ređenje, koje ga očekuje na Veliki četvrtak u sambotelskoj katedrali. Bez patetike, ali s dubokom iskrenošću, podijelio je s prisutnima koliko taj put traži osobnog odricanja, ali i koliko donosi unutarnjeg mira i smisla. Ujedno se zahvalio pomurskim Hrvatima na svim molitvama koje su pomagale njegov put.
Tijekom večeri prisutnima se obratila i urednica kalendara Greges-Trubics Lilla putem videoporuke, budući da osobno nije mogla nazočiti događaju. Njezine su se riječi skladno uklopile u ozračje večeri, dodatno naglašavajući duhovnu i zajedničku poruku ovog izdanja. Na kraju je uputila i osobnu poruku čitateljima: „Ako u ovom kalendaru pronađete makar jednu rečenicu ili jednu sliku koja će vas potaknuti na razmišljanje ili molitvu, onda je ovo izdanje postiglo svoj cilj. Otvorimo vrata i otvorimo srca – Isusu Kristu, jedni drugima. Predajmo kroz ta otvorena vrata sve svoje brige Bogu i vjerujmo da će se stvari posložiti.“
Program je dodatno obogaćen književnim dijelom – čitane su pjesme i tekstovi objavljeni u kalendaru, čime je publici približena i njegova umjetnička dimenzija. Laci Gujaš je pročitao svoju najnoviju pjesmu pod naslovom Snaga rijeke ljubavi, koju je napisao upravo za potrebe ovog kalendara. Zorica Prosenjak je pročitala Pjesmu u čast sv. Martina biskupa Josipa Drvoderića i stihove Tibora Mihovića, a Marija Kanizsai Prosenjak na kajkavskom pjesmu Jolanke Tišler.
Poseban dojam ostavila je i projekcija filma Timee Šakan-Škrlin o hodočašću mladih u Međugorje, koji je među publikom bio iznimno toplo prihvaćen. Film je na suptilan način prenio iskustvo vjere i zajedništva mladih, dodatno naglašavajući tematsku cjelinu večeri. Predstavljanje Hrvatskog katoličkog kalendara tako je preraslo u mnogo više od obične promocije. U vremenu korizme, večer je podsjetila okupljene na važnost unutarnjeg puta, otvorenosti i vjere koja povezuje ljude, generacije i prostore.
TŠŠ